Stručno-turistička ekskurzija u Italiju i poseta sajmu EIMA 2014.
Stručno-turistička ekskurzija u Italiju
Jedna od aktivnosti Kluba 100P plus, u cilju edukacije poljoprivrednih proizvođača, je i organizovanje stručno-turističkih ekskurzija u inostranstvo. U novembru je organizovana druga takva ekskurzija u 2014. godini. Krajnja destinacija – Bolonja, poljoprivredni sajam EIMA 2014.
Sponzori ovog putovanja bili su: BASF, ProCredit Bank i Klub 100P plus, a sačinjavanje turističkog aranžmana povereno je dugogodišnjem partneru i prijatelju Kluba, Turističkoj agenciji Caravan iz Zrenjanina i njenom vlasniku i direktoru Vladi Dašiću.
Predsednik UO Kluba, Vojislav Malešev, obezbedio je uz pomoć prijatelja Alojza Jerkovića, posetu kompaniji „Belje“ u Hrvatskoj.
Belje d.d.
Belje d.d. je u sastav koncerna Agrokor ušlo u aprilu 2005. godine. Do danas je u ovu kompaniju uloženo preko 300 miliona evra, prevashodno u svinjogojske farme, zatim u mehanizaciju i u govedarsku farmu. Takođe, Agrokor je investirao i u najveću vinariju u Hrvatskoj. Za potrebe ove vinarije, gaji se grožđe na 600 ha vinograda.
Belje je najveća poljoprivredna kompanija u sastavu Agrokora. Što se tiče stočarske proizvodnje, ima najveću proizvodnju svinjskog mesa, tovne junadi i mleka u Hrvatskoj. U Hrvatskoj se trenutno gaji gotovo 18.000 grla tovne junadi. Proizvodnja mleka u Belju i Vupiku na godišnjem nivou iznosi oko 65 miliona litara mleka i oko 360.000 komada tovnih svinja.
Farma „Mitrovac“
Vito Penović, šef proizvodnje na farmi, upoznao nas je sa osnovnim karakteristikama farme i poslovanja.
Farma Mitrovac trenutno ima 1480 krava u mužnji, a ukupni broj grla je 2.040. Proizvodnji prosek dostiže 9.120 litara mleka. Na farmi radi 46 ljudi. Krave se muzu na rotoru 60 Delaval – oko 260 krava u jednom satu. Proizvodne grupe se dele po stajama. Investicije u ovu farmu su oko 5 miliona evra. Za 6,5 godina očekuje se da se ova investicija isplati.

sl. 1. Rotor Delaval za mužu krava
Od februara planiraju uvođenje tromuže. Genetika je kupljena u Nemačkoj. Njihove mame su davale u prvoj laktaciji oko 8.500 litara mleka. Prosek celokupnog stada je oko 192 dana nakon teljenja. Zanimljivo je da se u reprodukciji koristi deset najboljih bikova na svetu, po čemu će Belje biti jedinstveno u ovom delu Evrope, jer će imati na tržištu u proseku od 500 do 700 visokovrednih junica, ako se ne bude išlo u dalje širenje vlastite proizvodnje.
Ova grla su došla sa pašnjaka, pa su na farmi posebnu pažnju posvetili prilagođavanju grla ovom načinu držanja i hranjenja. Trenutno prvotelke uspeju da pojedu 22 – 23 kg suve materije. Za drugu laktaciju ih pripremaju za 24, a za treću laktaciju do 26 kg suve materije u obroku. Osnova hraniva je kukuruzna silaža, kao i senaža. Koriste industrijske nusproizvode kao što su repini rezanci, pivski trob, ječmene klice – sve u cilju pojeftinjenja hranidbenog dana, a da se ne bi narušio genetski potencijal. U proseku po grlu trenutno se troši oko 8,5 kg koncentrata. Obrok je od 48 do 52 kg kabaste hrane. Tokom leta životinje se hrane čak 4 puta. Oko 75% je direktna setva, a ostalo je postrna setva.
U Farmi „Mitrovac“ vode računa da se maksimalno iskoriste vlastite ratarske površine. Prošle godine gajili su raž, pa su na raž usejavali kukuruz. Godina je bila dobra i ostvarili su fantastične prinose. Kukuruzna silaža koju proizvode ima oko 37% skroba u suvoj materiji, što je za potrebe ove farme veoma zadovoljavajuće.
Na kompletnom stadu dostiže se porast oko 400 litara po kravi godišnje. Ova farma na Belju je samo mlečna farma. Ženska i muška telad borave na farmi 15 dana, a nakon toga odlaze u specijaliziranu farmu gde ostaju do 6-8 meseci starosti. Muška telad odlaze u klanicu za roze, kada dostignu težinu oko 240 kg. Postoje dva reprocentra i radi se selekcija ženske teladi, tako da imaju proizvodnju vlastitog podmlatka.
U Agrokoru se radi kooperacija sa oko 400 farmera koji proizvode mleko za potrebe Belja. Ima kooperanata od 5, 10, 50, a ima i kooperanata sa oko 500 krava. Naravno, njima se daje rasplodni podmladak. Takođe, radi se „Know how“ sistem, vrši se edukacija tih farmera. Imaju odličnu saradnju sa fakultetom, promovišu srednjoškolcima i studentima ovaj način proizvodnje.
Staklenik
Robert Marković, šef staklenika, upoznao nas je sa osnovnim karakteristikama staklenika i proizvodnje paradajza u njemu.
Staklenik je počeo sa radom početkom 2014. godine. Zauzima površnu od 5 ha od toga 4,5 ha proizvodna površina. Plan za 2014. je bio 2.300 tona grapolo paradajza, ali će biti premašen i iznosiće oko 2.600 tona. Prosečna godišnja cena je oko 95 eurocenti. Sva grapolo rajčica plasira se kroz trgovački lanac „Konzum“, koji je takođe u sastavu Agrokora.
Tehnologija u stakleniku je izraelska. Sadnice su uvežene iz Holandije. Kada se završi sezona, kompletno se čisti ceo staklenik. Početkom iduće godine se unose nove sadnice, a prva berba se očekuje krajem marta-početkom aprila.
Toplotna energija obezbeđuje se iz bioplinskog postrojenja. U stakleniku je stalno zaposleno 45 ljudi.
Staklenik je visok 8 m, a biljke su na 3-3,5 m visine. Testiran je na 40 cm snega. Svaka biljka naraste do 15 m, a jednom nedeljno se spušta za 30 cm. Podloga je kokosovo vlakno. Prinos po metru kvadratnom je preko 60 kg. Holanđani ne postižu mnogo veći prinos, mada je njihova klima mnogo drugačija. Leti su ovde ekstremno visoke temperature i biljka trpi, a u Holandiji toga nema.
Bioplinsko postrojenje „Mitrovac“
Prvo bioplinsko postrojenje Agrokor je napravio pre dve godine u Gradecu blizu Zagreba. Postrojenje „Mitrovac“ je drugo. U toku je izgradnja jednog od 2 MW nedaleko od Darde, jednog u Vukovaru i jednog u PIK Vinkovci. Do sredine 2015. godine Agrokor će imati pet vlastitih bioplinskih postrojenja, ukupne instalirane snage 9,8 MW. Na svakoj lokaciji se potrošnja toplote maksimalno iskoriščava.
U bioplinskom postrojenju „Mitrovac“ je instalirana snaga 2 MW. To znači da ova dva motora svakih sat vremena isporučuju u električnu mrežu 2000 kW. Predviđeno je da se na ovom postojenju proizvede 700-750 kubika na sat, da bi se kapacitet maksimalno iskoristio.
Osnovna svrha bioplinskih postrojenja u Agrokoru je da zbrinu konfiskate sa farmi. Sav gnoj i stajnjak se koristi za bioplin. Dovozi se i sa okolnih farmi, uz dodatak energetskih sirovina. Mezofilna je fermentacija, odnosno, moraju se zagrejati fermentori na 40 stepeni i uz dobro mešanje, proizvodi se bioplin. Nusproizvod je i toplotna energija. Na ovom bioplinskom motoru ima oko 15% više toplotne energije od električne, što znači da se može proizvesti do 2,4 2,5 MW toplotne energije. Jedan deo vraća se nazad, odnosno, koristi se za proizvodnju – za zagrevanje fermentora. Ostatak greje staklenik.
Bioplinska postrojenja rade na principu da sve što je biorazgradivo može da se koristi.
Nakon što se fermentira sadržaj, prebacuje se u skladišni prostor. Svaki tank je zapremine 9.000 kubnih metara i u vreme kada je to dopušteno, aplicira se na okolne poljoprivredne površine, zamenjujući na taj način mineralna đubriva. Ono što je prošlo kroz fermentaciju se zove digestat. On je redukovan na oko 80% mirisa đubriva. Nema patogenih bakterija, nema semena korova, jer je sve u fermentaciji nestalo. To je jako dobro đubrivo za ratarsku proizvodnju.
• Vojislav Malešev: Koliko ste uspeli da iskoristite predpristupne fondove?
Jako malo. Najveći problem je bila veličina kompanije. Imali smo ograničenja u smislu broja zaposlenih i u smislu godišnjeg proizvoda. Nažalost, prevelika smo kompanija i nismo uspeli mnogo. Mali proizvođači jesu. i to u iznosu 70-80% predpristupnih fondova. Povrat sredstava za vrednost investicije iznosio je 40-50%.
Mere ruralnog razvoja spadaju sada, od kako smo članica EU, u strukturne fondove. Tu je jako bitno godište vlasnika – do 40 godina ljudi imaju mnogo veća prava nego oni preko 40 godina. Od direktnih subvencija po hektaru do direktnih povlačenja sredstava namenjenih ruralnom razvoju. Od 1. januara 2015. godine kreću direktna plaćanja u Hrvatskoj. Godišnji fond, što se tiče direktnih plaćanja je 430 miliona evra, a za ruralni razvoj 370 miliona evra. U okviru ruralnog razvoja najviše nose investicije.
Druga stvar koja Srbiju čeka u EU je takozvana mera grininga – za ozeljenjavanje površina, Imaćete direktna davanja po hektaru, na mlečno govedarstvo, na tov junadi i na neke kulture koja vaša vlada oceni kao prioritetne. Za svinjarstvo nema direktnih davanja. Ako ispunjavate sve te uslove i ako obrađujete manje od 20 ha, subvencije mogu dostići do 350 evra po hektaru.
Na povratku iz Italije predviđena je poseta poljoprivrednom gazdinstvu u Sloveniji, koju je obezbedila kompanija BASF čiji nam je predstavnik Branko Zapažić, predstavio ljubazne domaćine.
Porodična farma Židašić
Bračni par Židašić ima četvoro dece. Supruga je diplomirani ekonomista, a Toni poljoprivredni tehničar. Odličan su tandem, imaju puno energije i volje za radom.

sl. 3. Bračni par Židašić i predstavnik kompanije BASF u Sloveniji, Branko Zapažić
Toni Židašić upoznao nas je sa načinom poslovanja porodične farme, uslovima, prednostima i manama članstva Slovenije u EU:
Naša farma se bavi ratarstvom i stočarstvom, i uslužno obrađujemo zemljište. Takođe, radimo oglede za kompaniju BASF.
Obrađujemo 65 ha, od čega su pola njive, a polovina pašnjaci i travnjaci. Za uslove u Sloveniji ovo je veće poljoprivredno gazdinstvo. Imamo velikih problema sa rasparčanim parcelama. Najveće su 10 ha, a najmanje 20 ara. Zato imamo manje poljoprivredne mašine. Imamo kompletnu liniju za krmu, travu i ratarske kulture. Ovim mašinama radimo i usluge za druge farme. Kada dođe vreme žetve, unajmljujemo kombajn. Za pšenicu je cena u ovogodišnjoj žetvi bila 110 evra.
Gajimo pšenicu, ječam, kukuruz, uljanu repicu, krmni grah i detelinu. Koristimo subvencije. Imamo osnovne subvencije koje se odnose na zelene njive – detelinu, zatim subvencija za integrisanu proizvodnju, za kontrolisanu proizvodnju. Tako da za njive dobijamo oko 600 evra po hektaru. Za travnjake se dobija manje. Subvencije se daju na sve površine, ali je do 100 ha jedna cena, a preko 100 ha druga.
Za ovakvu farmu nam je trebalo oko 15 godina. Evropska unija je davala bespovratna sredstva za ovakve objekte i to smo iskoristili. Bespovratna sredstva od predpristunih fondova iskoristli smo za kupovinu mehanizacije, za izgradnju farme, kupovinu opreme. Za mašine je odobravano 15 do 35%, a za gradnju 50-60% bespovratnih sredstava. Sve je limitirano. Za farmu se računa po grlu, za mašine po konjskoj snazi. Raspodela sredstava je pravedna, ali problem predstavljaju konkursi, jer se zahteva obimna papirologija.
Imamo 50 krava na muži, a ukupno 100 grla. Gajimo autohtonu sortu – siva rjava. Ove krave nisu baš visoko mlečne, daju u proseku 6.500 l, ali su veoma jednostavne za gajenje. Imamo u planu da gradimo farmu za junad.

sl. 4. Telad na porodičnoj farmi Židašić
Pre 15 godina smo imali dvadeset krava i obrađivali 20 ha. Velike zadruge su propale, kao i male farme. Ranije je svaka druga kuća imala kravu, ali sada toga više nema. Veći se i dalje ukrupnjavaju, ali mali ne mogu da opstanu.
2015. godine stupa na snagu nova reforma, tako da još uvek ne znamo koliko će iznositi subvencije. Subvencije po litri mleka nemamo. Sve subvencije se prebacuju na hektar.
Na ovoj farmi radimo žena i ja. Otac ima 83 godine, a majka 82.
• Kako bi prokomentarisali stanje u poljoprivredi Slovenije, pre uslaska u EU i nakon pristupa u EU?
Ako gazdisntvo koristi subvencije i učestvuje na konkursima za bespovratna sredstva, može da se razvije 100% i to je prednost ulaska u EU. I drugi ljudi bolje žive, imaju viši standard, tako da poljoprivreda može da se širi. Promene su pokazale svoje prednosti, ali propalo je 70% gazdinstava, ali ne zbog loših uslova, nego zato što nisu bili spremni i obučeni da iskoriste ta sredstva, jer su komplikovani konkursi.
Evropska unija nije problem. Sve zavisi od lokalne birokratije i od političara.
Turistički segment ekskurzije
Pored obilaska poljoprivrednog sajma EIMA u Bolonji, što je bio i glavni cilj ove ekskurzije, zatim stručnih poseta Belju i porodičnoj farmi Židašić u Sloveniji, na ovom putovanju imali smo prilku da uživamo u turističkom razgledanju male države San Marino, Bolonje i Venecije, i tako oplemenimo i upotpunimo ovo naše putovanje.
San Marino

sl. 5. San Marino
San Marino je najmanja nezavisna država u Evropi, posle Vatikana i Monaka. Nalazi se na padinama planine Titan i sa svih strana je okružena Republikom Italijom. Prema legendi, nastala je početkom 4. veka kada je Sv. Marino sa grupom hrišćana-sledbenika došao u taj kraj, kako bi izbegli progon. Prvi dokumenti potiču iz 1263. godine. San Marino je uspeo da ostane nezavistan, uprkos osvajačkim pohodima biskupa i vlastelina, uglavnom zahvaljujući izolovanom geografskom položaju i planinskim utvrđenjima.
Industrija, turizam, poljoprivreda i zanatstvo su osnovne grane privrede, na kojima se zasniva zdrava ekonomija San Marina.
Bolonja
Datira još iz gvozdenog doba – 10. vek pre nove ere. Stari Rimljani su, porezivši Gale 191. godine pre nove ere, osnovali koloniju sa 3000 kolonista i nazvali je Bonomia.
Bolonja je jedna od kulturnih prestonica Evrope, poznata po najstarijem Univerzitetu osnovanom 1088. godine koji danas nudi 250 različitih vrsta studija za više od 100.000 studenata.

sl. 6. Bolonja – Bologna la rossa
Grad nosi tri epiteta koja ga u potpunosti dočaravaju:
• crvena Bolonja (la rossa) – zbog zgrada građenih crvenom ciglom. Karakter joj daju i arkade (natkriveni hodnici sa stubovima) koji se protežu ulicama i trgovima Bolonje u dužini oko 40 km;
• učena Bolonja (la grassa) – zbog prestižnog Univerziteta i kulture;
• debela bolonja (la dotta) – zbog odlične gastronomije, jer kuvanje je u Bolonji umetnost.
Venecija
I ovog puta, kao i proletos, Venecija nas je dočekala okupana suncem, iako smo je posetili 14. novembra. Vreva na trgu Svetog Marka, kod Duždeve palate, ne jenjava. Turisti su preplavili Veneciju, iako je do pre dva dana bila poplavljena i nije joj se moglo pristupiti sa mora.

sl. 7. Venecija uvek ostavlja bez daha
Lavirint uličica i kanala, Grand kanal, gondole, most Rialto i most uzdaha, kao i crkva Santa Marija, i ovog puta su nas ostavili bez daha. Venecija uvek može da zadivi, bez obzira koliko puta je posetili.
Darinka Bolta