Kroz precizne poljoprivredne tehnologije – PAT (eng. Precision Agriculture Technologies) – naša industrija može dati važan doprinos održivoj poljoprivrednoj praksi pod novom Eko-šemom (eng. Eco-Schemes) Evropske unije. Da bi oslobodio svoj puni potencijal, ovaj novi instrument treba da podrži usvajanje tehnologija koje unapređuju prakse održive poljoprivrede širom Evrope. Klimatske zone sa velikom raznolikošću pejzaža zajedno oblikuju prakse i vrše izbor poljoprivrednih mašina koje pomažu u upravljanju bilo kojom vrstom proizvodnje useva – žitarica, specijalnih kultura, povrća na otvorenom, korenastih useva i/ili stočarske delatnosti.

 

Nova Eko-šema mora da uzme u obzir specifičnosti svake teritorije

Zbog toga će, i na nacionalnom i na regionalnom nivou, nova Eko-šema EU morati da uzme u obzir specifičnosti svake teritorije, raznolikost poljoprivredne prakse i posebne potrebe farmera, u cilju obezbeđivanja prilagođene podrške koja može poboljšati prihvatanje precizne poljoprivredne tehnologije i unapređenja održivije poljoprivrede u Evropi.

  • Koji su izazovi koji dovode do promene paradigme poljoprivreda Evropske unije?
  • Kako digitalizacija može podržati nove Eko-šeme Evropske unije (eng. Eco-Schemes)?
  • Koji PAT-ovi su najvažniji za prihvatanje održive poljoprivredne prakse?
  • Kako digitalna transformacija i PAT mogu biti promovisani mehanizmima CAP-a (eng. Common Agricultural Policy) – Zajedničke poljoprivredne politike) nakon 2020. godine?
  • Koje mere mogu učiniti PAT-ove dostupnim svim veličinama farmi u Evropskoj uniji?

Cilj ovog rada je da odgovori na navedena pitanja iz perspektive industrije, bilo da se radi o kupcima farmerima, kooperativama ili kontraktorima. Evropska poljoprivreda prolazi kroz fundamentalne promene. Nedavna kriza pandemije virusa COVID-19 je jasno još jednom pokazala potrebu za izgradnjom održive i stabilne poljoprivrede u Evropi, koja bi bila u sprezi sa društvenim očekivanjima. Više sledljivosti i transparentnosti potrebno je od svih poljoprivredno-prehrambenih lanaca zainteresovanih za izgradnju poverenja potrošača, novu regulativu zahteva i razbijanje negativne spirale ekonomskih, ekoloških i društvenih izazova koji su naizgled unutar zaključani.

 

 

 

CEMA podržava kritičnu ulogu koju imaju nefinansijski alati Zajedničke poljoprivredne politike (CAP) za povećanje održivosti poljoprivredno-prehrambenog sektora u Evropskoj uniji. Kada je CAP pokrenut 1962. godine, prioritet je dat autonomiji hrane, pristupačnoj ceni za potrošače i održivom prihodu za farmere. Do sada su dva prva CAP cilja očigledno dostignuta, ali ne i treći. Štaviše, farmer iz Evropske unije se suočavaju sa sve većim ekonomskim, ekološkim i društvenim izazovima.

Prvo i najvažnije − farmeri hrane svet. Oni takođe vrše i snabdevanje obnovljivim izvorima energije, i bave se razvojem novih materijala na biljnoj bazi i naprednih proizvoda na bio-farmama. U vremenima globalne krize poput aktuelne pandemije COVID-a, poljoprivredni sektor ima zadatak da obezbedi nesmetano snabdevanje hranom, regionalno i globalno. U isto vreme, poljoprivredna proizvodnja, kao i svaki drugi posao, mora da generiše profit kako bi se održala u rastućoj globalnoj konkurenciji unutar i izvan snabdevanja poljoprivredno-prehrambenih proizvodnih lanaca, dok ovladava tekućim strukturnim promenama i generacijskom obnovom u ruralnim sredinama.

Poljoprivreda je neophodna i u borbi protiv klimatskih promena i očuvanju životne sredine. Novi propisi Evropske unije za korišćenje raznih poljoprivrednih inputa kao što su sredstva za zaštitu bilja, đubriva i antibiotic, prihvaćeni u prošlim godinama izazivaju indukovane brige i dodatme zahteve društva. Zbog toga se od poljoprivrednika iz Evropske unije traži obimnija proizvodnja. Ovi propisi su mnoge poljoprivrednike u Evropskoj uniji stavili u nepovoljan položaj. Odgovarajuće politike Evropske unije moraju podsticati jednake uslove kako bi evropska poljoprivreda zadržala autonomiju proizvodnje hrane i sprečila veću zavisnost od uvoza hrane – uglavnom u voća i povrća.

CEMA pozdravlja paradigmatsku promenu u poljoprivredi Evropske unije kojom farmer isporučuje hranu visokog kvaliteta, odnosno žitarice, voće, povrće, meso i mlečne proizvode po prihvatljivim cenama i radi kao “ekološki pastir” uz adekvatnu naknadu za to. Iako farmeri iz Evropske unije već obezbeđuju ekološke usluge za javnost, značajno više je predviđeno Zelenim dogovorom (eng. Green Deal) EU. Strategija od farme do viljuške (eng. Farm-to-Fork Strategy) i Strategija o biodiverzitetu (eng. Biodiversity Strategy) definišu sledeće ciljeve koje poljoprivreda Evropske unije treba da postigne do 2030. godine:

  • smanjiti za 50% ukupnu upotrebu i rizik od hemikalija i pesticida;
  • smanjiti gubitke hranljivih materija za najmanje 50% i smanjiti korišćenje đubriva za najmanje 20%;
  • smanjiti upotrebu antimikrobnih sredstava za uzgoj životinja, a u akvakulturi za 50%;
  • dostići najmanje 25% od poljoprivrednog zemljišta pod organskom proizvodnjom;
  • dodeliti najmanje 10% od poljoprivrednih površina kao karakteristični pejzaž visokog diverziteta.

U okviru Zajedničke poljoprivredne politike moraju se doneti odgovarajuće mere

 

Da bi se dostigla ova ambiciozna održivost, postavljene ciljeve, odgovarajuće mere i intervencije moraju se uvesti u okviru CAP-a. Unapređeni zahtevi zelene arhitekture CAP-a dostignuti posle 2020. godine, koji se nazivaju i Eko-šeme, nateraće farmere širom Evropske unije da prilagođavaju svoje poljoprivredne prakse životnoj sredini i izazovima klimatskih promena. CEMA ceni da će oni poljoprivrednici koji primenjuju ekološki napredne poljoprivredne prakse biti nagrađeni kroz sredstva Eko-Šema (eng. Eco-Schemes).

Nedavno je Komisija Evropske unije predložila listu poljoprivrednih praksi koje mogu biti podržane novom Eko-šemom (eng. Eco-Schemes).

Sve dok ova lista nije konačna i još nije potpuno usvojena, postoji šansa i prilika za svaku državu članicu Evropske unije da izradi nacrt plana svoje strategije CAP-a, u kojem će biti izraženi specifični nacionalni ciljevi i interventni mehanizmi. Između ostalih, organska poljoprivreda, IPM (eng. Integrated pest Management) − integrisano upravljanje štetočinama, agroekologija, poljoprivreda visoke prirodne vrednosti, proizvodnja uz uštede ugljenika, precizna poljoprivreda, poboljšano upravljanje hranljivim materijama i primena pokrovnih kultura za malčiranje. CEMA poziva države-članice Evropske unije da usvoje ove napredne poljoprivredne prakse u svojim nacionalnim strateškim planovima CAP-a.

 

Članak pruzet sa www.cema-agri.org , juli 2021.

Prevod: Branislav Ogrizović