Iskustva sa putovanja u Holandiju u organizaciji kluba 100P plus 2015.

POSETA SVETSKOM POLJOPRIVREDNOM LIDERU

Udruženje poljoprivrednika Klub 100 P plus nedavno je organizovalo stručno putovanje u Holandiju s ciljem da se naši poljoprivrednici upoznaju s različitim segmentima agrarne proizvodnje u ovoj zemlji, koja se smatra svetskim liderom u agraru. Plan putovanja obuhvatio je obilazak najveće berze cveća u Amsterdamu, gde se dnevno proda i širom sveta otpremi 34,5 miliona komada saksijskog i rezanog cveća. Organizovane su i posete farmi mlečnih goveda, savremenom pogonu za uzgoj koka nosilja i svinjarskoj farmi na kojoj se proizvode trorasni hibridi namenjeni za tov. Ekskurzija je obuhvatila i posete staklenicima u kojima se na supstratu i u potpuno kontrolisanim uslovima ishrane i klime ostvaruju neverovatno visoki prinosi povrća. Učesnici putovanja imali su priliku da čuju koliku pažnju Holanđani obraćaju na održivost svake proizvodnje, bez obzira na njen intenzitet, i kako koriste obnovljive izvore energije, zahvaljujući čemu je zagađenje životne sredine svedeno na minimum. Posebno zanimljiv segment predstavljali su razgovori s tamošnjim proizvođačima o merama podrške države, koja je pouzdan partner poljoprivrednicima i pruža im maksimalnu podršku kako bi unapređivali i širili proizvodnju. U Holandiju je putovala grupa istaknutih proizvođača koji su, svaki u svom domenu, uspešni, a ovo je bila prilika da uporede uslove i poslovno okruženje za rad u obe zemlje, kao i da dobiju ideje koje bi mogli da primene na svojim gazdinstvima. Donosimo neka od njihovih zapažanja.

 

Nikola Ajduk iz Despotova je pri kraju studija poljoprivrede, a njegova porodica i on su veliki prizvođači i izvoznici povrća koje gaje na otvorenom. Impresioniran je holandskim načinom proizvodnje povrća, ali ističe da su za to potrebna velika ulaganja koja naši proizvođači ne mogu da finansiraju sami, bez pomoći države. Izgradnjom objekata po holandskom modelu kod nas bi se omogućilo ostvarivanje visoke i stabilne proizvodnje na koju klima ne bi imala uticaja. Kada se tome doda plodno zemljište i više sunčanih dana u našoj zemlji, mogli bismo da budemo i uspešniji od Holanđana. Ajduk kaže da je prava šteta što kod nas još uvek ima neobrađenih površina, za razliku od zemlje lala gde je svaki pedalj iskorišćen. Ima u planu da podigne plastenik i tako barem delimično izbegne opasnost od grada i produži sezonu proizvodnje. Kaže da nije problem što će jedne sezone grad potući rod, pogotovo ako ste osigurani, ali time se nepovratno gube teško stečeni kupci. U Holandiji, s druge strane, mogu da garantuju i da će kupcima na vreme dostaviti dovoljno robe određenog kvaliteta.

 Zoran Nikolić je jedan od nekolicine velikih proizvođača koji se u našoj zemlji bave proizvodnjom koka nosilja i jaja. Na svojim farmama u Vojvodini, Šumadiji i Pomoravlju ima 160.000 koka u eksploatciji i još 70.000 u odgoju. Uporedo se bavi i proizvodnjom komponenti za ishranu životinja i sastavljanjem kompletnih smeša. Čest je posetilac svetskih sajmova i stručnih manifestacija na kojima prati inovacije i trendove, koje kasnije uključuje u sopstvenu proizvodnju. U Holandiji je imao priliku da vidi živinarsku farmu, čiji mu je koncept sa stanovišta dobrobiti životinja zanimljiv, ali smatra da ogromno ulaganje u njenu izgradnju na našim prostorima ne bi bilo isplativo. Naime, njena izgradnja je koštala dva miliona evra, a kapacitet farme je 30.000 koka nosilja. Međutim, kako smatra Nikolić, ako se uzme u obzir da vlasnica farme pakovanje od tri jajeta prodaje za evro, onda ta priča ima smisla. Proizvođači jaja u našoj zemlji dobijaju svega pet do osam centi, uz povremene ekstremne padove cena kakav je na primer bio posle Uskrsa. Nikolić napominje da i u našoj zemlji ima proizvođača koji imaju najsavremeniju živinarsku opremu i proizvode u skladu s normativima Evropske unije. Uz podršku u vidu bespovratnih sredstava i stabilno poslovno okruženje kakvo imaju Holanđani, ne bi nam trebalo puno vremena da ih stignemo u ovom domenu – zaključuje Nikolić.

 Ljubomir Salonski iz Gospođinaca bavi se povrtarstvom i ratarstvom i smatra da mi imamo više slobode kada je u pitanju izbor useva, ali da to nije baš dobro. U Holandiji se, kako kaže, zna koliko čega treba i toliko se i proizvodi, a zahvaljujući tome plasman je siguran, a cene su stabilne. Dodaje da je kod nas česta situacija da nekog proizvoda bude previše, bilo zbog prekomerne domaće proizvodnje ili zbog nekontrolisanog uvoza, i onda mu je cena preniska. Druge godine, zbog male ponude isti proizvod bude preskup. U takvim uslovima, poljoprivredniku je teško da se zadužuje uzimanjem kredita, jer ne zna da li će moći da ga otplati. Salonski je još pre dvadesetak godina odlazio u Holandiju kako bi se upoznao s najnovijom tehnologijom i načinima skladištenja. Već dugo koristi njihova semena, jer su, kaže, najkvalitetnija i sa njima postiže rekordne prinose. Čak su holandska i naša štampa pisale o rekordnim prinosima krompira na poljima ovog povrtara. Seća se vremena kada je za naše semenarske kuće proizvodio kvalitetno seme koja je izvoženo i žao mu je što toga više nema. Smatra da imamo bolju klimu, pa samim tim i mogućnost da proizvodimo više i kvalitetnije, a na primeru Holanđana možemo da naučimo i kako to da postignemo.

 Spasoje Marđeloški iz Vognja bavi se ratarskom proizvodnjom, a do pre nekoliko godina tovio je i do 250 svinja u turnusu. Seje kukuruz, pšenicu i soju, koju termički obrađuje i tako prodaje. U Holandiji ga je najviše impresionirala njihova preciznost u poslu i urednost u svim proizvodnim objektima. Smatra da je naš osnovni problem nepoštovanje zakona i dogovora. U Holandiji niko i ne pokušava da izvrda utvrđena pravila, pa se poslovanje odvija u sigurnom i stabilnom okruženju. Kod nas je čest slučaj da se zakoni prekrajaju uredbama, što nije dobro, jer se poljoprivrednicima uslovi rada menjaju od sezone do sezone.

 Vaso Matković iz mesta Aleksa Šantić je takođe ratar, a bavi se proizvodnjom na 100 hektara zemlje. Zadovoljan je posetom državi za koju kaže da je perjanica svetskog agrara, pre svega zato što je imao priliku da razgovara s ljudima koji su najuspešniji u svom poslu, čuje savete i iskustva koja su im pomogla da postignu uspeh. Smatra da je najveća prednost holandskih poljoprivrednika povoljan ambijent u kojem proizvode, a koji im je stvorila država. Nama nedostaje podrška kroz povoljne kreditne aranžmane, razvojne programe i slično. Od svih stručnih poseta izdvojio je obilazak berze cveća, koja je impozantna, kako po veličini i broju cvetnih vrsta, tako i po načinu organizovanja brojnih aukcija.Jedna od malobrojnih žena na ovom putovanju bila je Sofija Kalić iz Sivca. Na porodičnom gazdinstvu koje vode njen muž i sin odvija se ratarska proizvodnja i tov svinja. Iz Holandije je ponela najbolje utiske na sveukupnu uređenost zemlje, odnosno na to što se zna šta ko tačno radi i na koji način. Posebno korisnom smatra posetu farmi za proizvodnju tovne prasadi na kojoj se, zahvaljujući dobroj genetici i uslovima odgoja, dobija 16 živorođene prasadi po leglu, uz minimalan procenat uginuća.

 Stipan Šarčević iz Starog Žednika ima raznorodnu proizvodnju koja uključuje ratarstvo, tov svinja, uzgoj koka nosilja… Na svom imanju izgradio je i skladišne kapacitete, što smatra odičnom poslovnom odlukom koja mu je omogućila da robu prodaje onda kada je to najisplativije. Ocenjuje da je putovanje u Holandiju bilo veoma korisno za poljoprivrednike, ali i da u ovu zemlju treba da dođu pre svega oni koji kroje našu agrarnu politiku. Posebno mu se sviđa poslovni koncept po kojem se Holanđani upućuju na kupovinu domaćih, posebno lokalnih proizvoda. Zapazio je i da su u ovoj zemlji opstale i manje farme koje su dobro organizovane i međusobno povezane. Te farme imaju svoje mesto u proizvodnji, kao i svoje kupce, pa nema rivaliteta između njih i onih velikih. Šarčević se pita zašto i kod nas mali proizvođači nisu bolje zaštićeni i zašto je njhovo postojanje dovedeno u pitanje, pogotovo kada se zna da u svetu postoje modeli uspešnog organizovanja i poslovanja na malom posedu.

 Martin Gabrić iz okoline Subotice bavi se ratarstvom na oko 160 katastarskih jutara i u turnusu tovi oko 40 junadi. Uz sve očigledne prednosti holandske poljoprivrede, posebno je izdvojio odličnu infastrukturu, jer svi objekti imaju uređene puteve i do njih se lako stiže. Posebno mu se dopalo to što se u ovoj zemlji vodi računa o svemu, pa tako na stajnjak gledaju kao na značajan resurs s kojim se pažljivo postupa u cilju postizanja što veće održivosti proizvodnje. Utvrdili su i precizne sankcije za sve one koji na neodgovarajući način postupaju s ovim organskim đubrivom. Impresioniran je farmom mlečnih grla i organizacionom šemom po kojoj ona posluje. Smatra da je za date uslove proizvodnje broj od 100 muznih grla idealan.

 Mirsad Kolašinac je vlasnik živinarske farme u Žitištu, a na putovanje je krenuo s ciljem da proširi svoja saznanja u ovoj i drugim poljoprivrednim proizvodnjama. Smatra da, iako smo generalno daleko iza Holanđana, pojedini naši proizvođači po standardima i načinu proizvodnje već sada mogu da im pariraju. Ističe da domaći proizvođači moraju da ulažu u proizvodnju, i to na način koji će nas približiti standardima Evropske unije, jer tome težimo. Takođe i da svoje poslovanje učine potpuno transparentnim i legalnim, jer je to put za dobijanje sredstava iz fondova Evropske unije koji će nam biti sve dostupniji. Kolašinac napominje i da moramo da uvažimo različitosti između naše zemlje i Holandije, jer tamo zbog drugačije klime imaju više žetvi godišnje. Mi, s druge strane, treba više da se orijentišemo na organsku prizvodnju, jer to je ono što se u Evropi traži i nedostaje svima, pa i Holanđanima.

Pavle Nenadović iz Vognja bavi se ratarskom proizvodnjom, a u Holandiji je već imao priliku da boravi. Deli oduševljenje svih poljoprivrednika onim što su videli u ovoj zemlji i kaže da mnogi od njih imaju želju da na svojim imanjima preslikaju primere iz holandske poljoprivredne prakse. Međutim, sama želja nije dovoljna i to neće biti moguće bez podrške države i promene svesti samih poljoprivrednika. Iako nije bio u prilici da vidi kako se odvija ratarska proizvodnja u ovoj zemlji, ističe da je svako iskustvo važno, jer se prilike menjaju, pa poljoprivrednici moraju da budu fleksibilni i razmišljaju šta bi još mogli da rade. U tom smislu važno je da se ugledaju na bolje, odnosno na one od kojih nešto mogu da nauče. Kada je u pitanju automatizacija, koja je izražena u svim proizvodnjama, a forsira se pre svega zbog skupe radne snage, Nenadović smatra da će se taj model vremenom preslikati i kod nas. Naime, kvalitetne radne snage nema uvek dovoljno, a evidentno je da je ona iz godine u godinu sve skuplja.

 Đorđe Gradinac je ratar iz Sombora koji smatra da, ako želimo da u našoj praksi zaživi holandski model, poljoprivrednici moraju da se udružuju i to kako horizontalno, tako i vertikalno. Naime, ne može neka proizvodnja, kao što je na primer staklenička, biti rentabilna na maloj površini. Udruživanje je potrebno i kada je u pitanju skladištenje, organizovanje plasmana i slično. Kod nas imamo situaciju da, kada je cena na tržištu dobra, svi beže od udruženja, ali kad ona padne i ne mogu da prodaju robu onda se sete zajedništva, smatra Gradinac.

 Ilija Duganžija iz Bačke Topole bavi se ratarskom proizvodnjom i tovom svinja. Smatra da je za svakog čoveka najpogubnije ako se zatvori u uske okvire i počne da veruje da sve zna, iako to nije tako. Sva putovanja, a posebno ovakvo, gde su ljudi u prilici da vide najbolje od najboljeg, proširuju vidike i pojedincima daju ideje i smernice za dalji rad. Posebno je impresioniran berzom cveća i farmom mlečnih goveda, pogotovo činjenicom da uz samu štalu postoji vrtić za decu uzrasta od jedne do četiri godine. Ta deca imaju priliku da odrastaju zdravo i u prirodnom okruženju. Za stakleničku proizvodnju kaže da deluje pomalo nestvarno, kako zbog načina proizvodnje, tako i zbog ogromnih sredstava koja je država spremna da dodeli početniku u ovom poslu.

Poljoprivrednici su Holandiju napustili puni utisaka i sa zajedničkim stavom da bi i kod nas moglo da se primeni dosta rešenja koja su tamo videli, pod uslovom da postoje stabilniji uslovi poslovanja. Holandski model poljoprivrede, kako kažu, za sada je daleko ispred našeg, ali nije nedostižan.

 

Aleksandra Milić