Zahlađenje i kišu početkom oktobra iskoristili smo da obiđemo porodicu Lukić u Nenadiću. Naselje na putu Sombor – Gakovo nastanjeno je vrednim paorima. Potekli iz Nenadića, Lukići nisu najveće gazdinstvo, ali su uticajni, poštovani i prihvaćeni.

Kiša koja je usledila nakon gotovo tropskih temperatura prekinula je sve poslove na njivama, pa imamo malo vremena za razgovor. Zvonko, Marina, Boris i najmlađi David žive i rade na lepo uređenom salašu. Okućnica je prepuna cveća, ukrasnog rastinja i preliva se u jesenjim bojama. Supruga Marina vodi računa o uređenju okućnice, ali ne smemo zaboraviti ni njen veliki ukupni doprinos u razvoju i očuvanju ovog uzornog gazdinstva.

Boris, David i Zvonko Lukić

Pedesetogodišnjak Zvonko od kada zna za sebe radi u poljoprivredi. Poznat ne samo u okolini, već i šire, jedan je od prvih farmera koji se priključio radu Kluba 100P plus. Nikada se nije ustručavao da svoje stavove iznese javno, započne razgovor na neku temu iz poljoprivrede, brani svoje stavove i opredeljenja. Takav je i danas.

Razgovor vodimo u društvu njegove supruge Marine i sina Borisa, koji je posle završene srednje poljoprivredne škole u Somboru, odlučio da ostane na gazdinstvu. Ima sopstveno gazdinstvo, jer tako brže ulazi u problematiku agrara. Razgovor počinjemo pitanjem o gazdinstvu.

  • Predstavite nam svoje gazdinstvo.

Zvonko:

Bavimo se ratarstvom, stočarstvom i pružanjem usluga u poljoprivredi. Nemamo stalno zaposlenih radnika. Sve poslove obavljamo Boris, supruga i ja. Kada je špic poslova angažujemo jednog radnika za transport. Tov junadi je jedina stočarska proizvodnja na gazdinstvu. Tu, naravno, ne računamo gajenje živine za sopstvene potrebe. Telad nabavljamo iz Mačve i Podrinja. Ovim se bavimo prvenstveno zbog toga što nam to omogućava da dobijemo državnu zemlju u zakup, a ostaje nam i stajnjak koji koristimo na sopstvenim njivama. Ova proizvodnja povećava bonitet samog gazdinstva kada je reč o saradnji s bankama i osiguravajućim društvima. Na ovaj način smo kreditno sposobniji. Da nije ovoga verovatno bismo odustali od stočarstva, jer je sama proizvodnja na ivici rentabilnosti.

 

Tov junadi

U okviru gazdinstva postoji deo koji posluje u sistemu PDV-a i deo koji radi

kao poljoprivredno gazdinstvo. Više od 50% zemljišta koje obrađujemo je u dugogodišnjem zakupu. Gazdinstvo raspolaže pokrivenim objektom za tov junadi, prostorom za smeštaj mašina, natkrivenim delom za smeštaj hrane, a pravimo i silažu za ishranu junadi. Jedno smo od retkih gazdinstava u okolini Sombora koje seje veće površine šećerne repe. Sejemo 40 ha šećerne repe, 25 ha pšenice, kukuruza za silažu i deo površina za zrno. Skladištimo ga na gazdinstvu i kasnije koristimo za ishranu junadi. Sejemo i soju i krmne kulture na manjim površinama. U ovoj godini ostvarili smo prinose od 8,5 t/ha pšenice i 3,5 t/ha soje. Kukuruz i šećernu repu još nismo počeli da ubiramo. Očekujemo nešto niži prinos kukuruza zbog ovogodišnjih nepovoljnih klimatskih prilika. Kukuruz je sejan na repištu, a to baš i nije najbolji predusev za kukuruz. Šećernu repu sejemo zato što nam se celokupan prihod nakon obračuna isplati do kraja tekuće godine.

  • Kako se na poslove odrazila zdravstvena situacija u okrugu?

Zvonko:

Živimo na salašu i nemamo potrebe da više vremena provodimo u gradu. Nije bilo nikakvih problema prilikom kretanja s mašinama do parcela. Uspeli smo da sve uradimo u agrotehničkim rokovima. Najviše nam nedostaju prikazi mašina i naše tradicionalno savetovanje na Tari. To što ne putujemo tamo gde bismo mogli nešto novo naučiti i primeniti, to je na našem gazdinstvu jedan od većih problema. Nema potrebnih stručnih događanja koje bismo mogli posetiti. Čak i one manifestacije koje su održane nisu posećene kao ranije.

  • Kakvom mehanizacijom raspolažete?

Boris i Zvonko:

Poslednjih nekoliko godina uspeli smo značajnije da obnovimo mehanizaciju. Nabavili smo dva nova traktora snage 120 KS, potpuno opremljena. Snabdeveni su navigacionim uređajima, novom šestorednom pneumatskom sejalicom za širokoredne kulture, sejalicom za žitarice, prskalicom, rasipačem mineralnog hraniva s dva diska i međurednim kultivatorom. Napravili smo i objekat za smeštaj mehanizacije. Koristimo i one mašine koje smo ranije imali. Kombajn, prese za male kvadratne i rol bale, setvospremače, sejalice, prikolice, traktore, a nabavili smo i polovan telehendler.

Objekat za smeštaj mehanizacije

Radimo konvencionalnu obradu, jer naša pogonska mehanizacija nema dovoljno snage za promenu u konzervacijske sisteme obrade.

  • Koristite li podsticajne mere za poljoprivredu?

Zvonko:

Prošle godine smo aplicirali za republičke mere, ali smo za nabavku mehanizacije racionalno koristili sopstvena sredstva. Očekujemo povrat tih sredstava, ali Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede stalno prolongira rokove za isplatu. Sin je aplicirao na pokrajinskom nivou za sredstva za mlade poljoprivrednike, ali je, nažalost, odbijen. Pored završene srednje poljoprivredne škole, sopstvenog gazdinstva i sa već stečenim iskustvom nije uspeo da prođe na konkursu. Nadamo se da će nam podsticajne mere – koje su u osnovi dobre – omogućiti da u budućnosti napravimo novi iskorak našeg gazdinstva.

David ispred svog ljubimca
  • Šta su vam najveći izazovi u proizvodnji?

Zvonko:

U osnovi smo savladali tehnologiju u ratarskoj proizvodnji za one biljne vrste koje proizvodimo. Uvek smo se trudili da svoja znanja inoviramo i tako unapredimo proizvodnju. U tome imamo dobru podršku – dobru saradnju sa stručnjacima na našem terenu, a i šire. Dobra komunikacija sa farmerima takođe doprinosi boljitku. Gledamo da ispratimo nova saznanja i unapredimo tehnologiju proizvodnje. Najviše problema imamo u zaštiti bilja, kao i većina poljoprivrednika. Rezistentnost korova o kojoj smo slušali kao pojavi na drugim terenima pojavila se i u našem ataru. Štir i sirak su korovi kod kojih sam primetio rezistentnost. U proizvodnji soje velik problem predstavljaju grinje i žutilo koje se javlja nakom tretmana herbicidima. Ovo se dešava prilikom primene novih preparata, nakon što su neka sredstva povučena iz upotrebe. Kuriozitet u koji nećete poverovati je da ove godine nismo imali tretmane insekticidima protiv repine pipe, jer je jednostavno nije ni bilo. Nekad smo to radili i više puta.

  • Kako vidite Vaše gazdinstvo u budućnosti?

Boris:

Stečeno znanje u školi nije baš dovoljno za lakši rad. Neophodni su stalno učenje i usavršavanje. Udruživanje bi možda bio najbolji način da sebi olakšamo posao i nabavku nove mehanizacije, no zbog našeg mentaliteta to mi se u dogledno vreme ne čini mogućim.

Zvonko:

Veliki su izazovi pred nama. Niko ne zna šta nas čeka. Deo parcela koje koristimo preseći će regionalni put i nova zaobilaznica oko Sombora.

Pitanje je da li ćemo za dobijenu nadoknadu moći kupiti zemlju. Nedostatak zemlje na slobodnom tržištu nas u tome ograničava. Uspeli smo da kupimo nekoliko parcela iz restitucije, ali moći ćemo da ih obrađujemo tek po okončanju postupka. U svakom slučaju moramo se prilagođavati. Cene naših proizvoda su i prošle i ove godine bile relativno dobre. Treba izabrati kulture koje ćemo sejati više i one koje ćemo sejati manje. Situacija u kojoj su se neto dobit od šećerne repe i soje po hektaru približile jedna drugoj stavlja nas u dilemu. Daleko manje rada na soji praktično donosi istu dobit. No, pitanje je da li će to biti tako i dalje. Treba dobro predvideti kretanja. Nažalost, cene inputa značajno rastu i postavlja se pitanje ukupnog finansijskog efekta gazdinstva. Sudeći po okolnostima, ovaj trend će dodatno diferencirati gazdinstva kod nas i u svetu.

Država je još ranije smanjila podsticaje i to se sigurno neće značajnije povećavati u budućih nekoliko godina. Za mene je najznačajnije kako izabrati svoj put u budućnost. Stav da se može napredovati i uz pogonske mašine manje snage sve je teže ostvariti, pogotovo za naše gazdinstvo koje pruža i usluge u poljoprivredi. Uz minimalna kreditna zaduženja uspevali smo polako da napredujemo. Sada je to sve teže, troškovi su sve veći i manje gotovog novca dolazi u gazdinstvo. Koji put izabrati? Da li ići na promenu sistema obrade, nove proizvodnje, i kako izabrati one koje će u budućnosti biti najdohodovnije? Očigledno imamo o čemu da razmišljamo. Nadam se da ćemo s naslednicima izabrati najbolje rešenje kako bi gazdinstvo nastavilo da napreduje.

Ovakvo sveobuhvatno i široko razmišljanje o budućnosti sigurno će gazdinstvo Lukića voditi putem razvoja i daljeg napretka.

Branislav Ogrizović

Lepo uređena okućnica porodice Lukić zasluga je Zvonkove supruge Marine